Tagovi

Kalendar postova

studeni 2020
PUSČPSN
 1
2345678
9101112131415
16171819202122
23242526272829
30 

Meta

Search

Oda craft lagerima

U zadnje vrijeme su mi se pojedini frendovi počeli ispričavati ako bi u mom prisustvu naručili neki komercijalni lager. Potpuno zatečena i iznenađena tom gestom rekla bih im da imaju pravo na svoj osobni ukus te da mi je iskreno svejedno što vole piti. No, istina je da ih ipak duboko u sebi, u potpunoj tišini osuđujem sa svakim otpijanim gutljajem.

O ukusima se ne raspravlja. S time se u potpunosti slažem. Pa tako sam saznala da ekipa koja pije komercijalne lagere ne voli gorčinu u pivu, a niti jake okuse. Vole da im je pivo vrlo hladno, s malo alkohola i da ga se može piti na hektolitre. Ja volim izražene okuse i to u malim, ali vrlo zadovoljavajućim količinama. No, kao što i među craft pivama postoje failovi, tako i kod ovih masovno proizvedenih postoje pitke iznimke za kojima se i sama neki puta osvježavam. Ali ovdje želim objasniti zašto su mi craft više prirasli srcu (a i želudcu) nego komercijalni lageri.

U aromama craft lagera se mogu izgubiti kao Proust u madlenicama. Ako niste upoznati s ovom referencom, dopustite da vam dam jedan osobni primjer. U ljetno, dosadno poslijepodne otvaram limenku Međimurskog piva, premium svijetlog lagera Pivovare međimurski lepi dečki, i u istom trenu mi u ušima zašušti presušeno, smeđe lišće u bakinom dvorištu u kasnu jesen. Svježi povjetarac sa sobom donosi miris pšenice s tavana u koji se na tren umiješa aromatična nit trave, mokre od jutarnje kiše. Znam da ne smijem, no ipak se iskradam stepenicama do tavana novoizgrađene, ciglene kuće. Izuvam cipele i čarape i uranjam boso stopalo u toplu pšeničnu kupku. Mjehurići medeno zlatne tekućine mi zabockaju jezik kao i oštro pšenično zrno glatku, osjetljivu kožu na tabanima. Ovaj dugo očekivani i krišom stvoreni trenutak počne tkati slatko sjećanje koje biva prizvano medenim gutljajima ovog majstorski izvedenog lagera. Kako samo ovaj tekući biskvit s prstohvatom korice limuna nježno miluje unutrašnjost mojih usta, baš kao što bi mi baka prošla nježno rukom po obrazu dok bi mi opraštala moju pšeničnu nepodopštinu.

Je li vam sada jasnije? Za razliku od ovog sentimentalnog putovanja djetinjstvom, komercijalni lageri mi pružaju samo trenutno osvježenje. Tako se, uostalom, i reklamiraju. A marketinške igrice možda igra i Pivovara Daruvar sa svojim svijetlim lagerom, pa ga jednom naziva Golfer Beer, a drugi put Dečki iz pilane (kako je objašnjeno na RateBeeru), ali se nikako ne poigrava s dostojanstvom naših olfaktornih i gustatornih receptora. I ovo pivo bi iz mojih sjećanja moglo prizvati istu sliku kao i Međimursko pivo, no još bi me jedna njegova razlikovna karakteristika podsjetila i na staro orahovo drvo usred bakine bašte. Oba piva imaju onu savršenu dozu slatkoće koju tek nakratko, i vrlo sramežljivo prekida blaga gorčina. Baš kako, po mom ukusu, idealno pivo i treba biti.

Ali na tron mojih omiljenih craft lagera bi ipak zasjelo jedno treće pivo. Ono ima sve što i prethodna dva, ali je u svakoj komponentni za nijansu bolji. U čaši lagera Tria de los Muertos već spomenute Pivovare međimurski lepi dečki ne pronalazim svoje uspomene iz djetinjstva, već iščitavam svijetle, obećavajuće trenutke svoje budućnosti. Mirišem svoje muffine s narančinom koricom i zdrobljenim orasima koje ću redovito peći svojem dragom u našem novom, zajedničkom domu. Naziru se i poneke cvjetne i biljne lončanice koje ukrašavaju našu vikendicu na moru. Osjećam puno slatkih i tek nešto malo, blago gorkih trenutaka koji će me snaći od sada pa nadalje. Ovakvu budućnost vam ne bi mogla iščitati ni najiskusnija gatara iz ostataka najgušće turske kave. A pogled na ovakvu budućnost je još ljepši s bocom ovog najfinijeg craft lagera u ruci.